Posuško selo Borasi bez ikakve je dvojbe jedno od najljepših sela ne samo u posuškoj općini nego i šire. Svojevrsno je to etno selo koje svoje jeseni i svoje zime živi u tišini i čeka proljetne i osobito ljetne dane kada mu se iz svijeta bijeloga vrate njegova djeca i opet mu udahnu život. Ovo je kuća moga djeda Stipana i njegova brata Pile ispred koje su po stare dane na tronošcima sjedili u prančioku i s ponosom svakodnevno potvrđivali što je to bratska ljubav. Moja mater Jeronima rođena je u ovoj kući, dio svog djetinjstva tu sam proveo i uvijek se volim vratiti u ove bile dvore
Ovo je sušara, ispod velike krošnjate lipe, iz koje bi moji djed Stipan ili baba Bonuša iznosili pršut ili pečenicu, vino ili rakiju, kad bismo se sastali nekim povodom. Hvala kolegi Ljubi Kovaču koji je snimio ove prelijepe fotografije,
što mi ih je poslao i podsjetio me na neke dane kojih više nema. Tek u sjećanjima žive slike na te divne ljude, na njihovu dobrotu i svu ljubav koju su nam znali pružiti i koju i danas nosimo svijetom.(deastinacija koja se veže za film o Hercegovini)
Tiho BEGIĆ
