Home Vijesti NEKADA smo bili siromašni kruhom, ali bogati duhom!

NEKADA smo bili siromašni kruhom, ali bogati duhom!

420
0
SHARE

Baš mi je žao, draga Mare, što ne možeš doletjeti kod nas za Uskrs, ali nisi ti jedina kojoj je teško napustiti djecu i unučad. Sve je manje i ovih naših iz europskih zemalja koji za blagdane dolaze u zavičaj. Ranije je obitelj bila ovdje, a samo su muškarci bili na radu u inozemstvu. Sada su cijele obitelji na radu u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, pa po onoj dom je gdje ti je obitelj, gdje su ti dragi ljudi, malo njih dolazi za blagdane, jer kažu da im se ne isplati dolaziti na dva tri dana. Dođu preko ljeta na odmor, pa i to je dobro, samo da ne zaborave tko su i odakle su.
Ne znam, Mare, uhvati li tebe nostalgija pred ove velike dane, pred Uskrs? Mene jako! Ne kaže se uzalud što je čovjek stariji sve češće se sjeća djetinjstva i čini mu se kako je bilo bajkovito, prekokrasno, kako bi rekla strina Manda. To je stoga jer s godinama bježimo od stvarnosti, vraćamo se svijetu mašte, u dane kad smo bili nevini i radoznali, trčali prema dugi, a osvićali gledajući u zvjezdano nebo.
Je, bili smo siromašni-kruhom, a ne duhom-pa mi uvijek padne na pamet kada je jedne davne godine pred Uskrs tvoj ujak Mate došao iz Kanade ( usput, javi je li još živ?) pa tebi i meni dao po obojeno, šareno jaje! Za tebe ne znam, ali to je najveća radost koje se sjećam iz djetinjstva. Evo, i dok ovo pišem nekako mi toplo oko srca.  Reći ćeš kako mi svašta pada na pamet, no poslije, pa i danas, imamo mi, a i naša djeca i unuci, hvala Bogu, svega (materijalnog) dovoljno, ali priznaj, fali nam radost tog uskrsnog jajeta ?!
Više se djeci, moja Mare, i ne darivaju jaja, a ne daj Bože da bi ih išla skupljati po selu. Odu lijepo u trgovinu, kupe obojena, šarena, velika, mala, kupe čokoladne zečiće, piliće…Istope se, pojedu ih i gdje je tu ljepota, radost? Žao mi te djece i evo sad bih se rasplakala da neću razmazati šminku i da me oči ne bole.
A ti? Pričaš li svojim unucima o uskrsnim jajima i našim običajima, ili im ih, onako po američki, skrivaš po dvorištu? Meni se baš to sviđa-potrudi se, traži i naći ćeš, a ne da ti je sve servirano kako se sada kod nas odgajaju djeca. Istina je kako se mnogi običaji sa zapada, iz razvijenog svijeta, sada i kod nas prakticiraju, pa vidim kako neki po dvorištu na Uskrs jaja skrivaju, a djeca ih traže. Neka, neka, sve na radost i za radost djece, koja se, jesi li primijetila, u ovom stoljeću nekako ozbiljna i rađaju?!
Ja se raspisala, a Velika je ili kako mi kažemo Bila subota, pa moram ispeći posvetališće, skuhati jaja za posvetiti, pa kolače…
Sretan Uskrs, draga moja Mare, tvojima i svim našima preko oceana, u tuđini, a tebi želim isto što i sebi-osjetiti radost uskrsnog jajeta!

www.tomislavnews.com/Foto ilustracija