|
Karta savjesti
Neka mi više nitko
ne izvlači svog džokera iz rukava,
kartu tobožnje savjesti.
Imam ja svoju – tuđa mi ne treba!
Podario mi ju je osobno Bog,
a satkana je od iskustva i znanja mog.
I ona igra na čovjeka
i ne da mi da više slušam
vijesti – igre bez granica
knjige bez stranica,
i nesuvisle komentare neukih ljudi
ni kroniku crnu.
Kruha i igara – politika stara
u moju butiqu više neće.
Moja karta savjesti
nalaže mi da istinu kažem;
da ni sebe ni druge
više ne lažem.
Poštujte i volite sebe,
slušajte zov srca svoga,
sve radite uz pomoć Boga.
A jedan je, samo jedan je Bog!
Nisu bogovi ni mater ni ćaća,
ni šefovi ni braća,
ni učitelji ni propovjednici…
Boga ćeš naći u svakoj sitnici
koja ti ispuni dušu.
Oduprite se vjetrovima
što sa svih strana pušu.
Pričekajte, strpite se i uhvatite
povoljan vjetar savjesti svoje.
I ne zaboravite – dani nam se broje!
Nemojte se žrtvovati za ideale tuđe.
Ljudima vrlim često je oruđe
karta savjesti lažne.
Neće Bog blagoslov dati
ako trpite svakoga i svašta.
Čovječe dragi, konačno shvati;
pusti da ti proradi mašta.
Zar može biti sveta država,
kuća ili osoba neka,
ako uskraćuje život
dostojan ČOVJEKA?!
|
|
|
Da jedan dan traje bar dva dana
Eeee,
Kako bih onda sve stizala
Bez trke, ljutnje i stresa.
Svaki bi dan ručak bio delikatesa.
Kolači bi mirisom ispunjavali dom,
Bila bih sretnija i ja i on.
Imala bih vremena za razgovore duge,
Za romantiku…
Čitala bih, pisala,
Šetala – disala.
Djeci bih više na raspolaganju bila,
Majku bih staru češće posjetila.
A ovako…
Ko bez glave muha.
Svi misle da nemam sluha.
Dok moje umorno tijelo,
Krevet sve češće vreba,
Oči na satu
Misli u glavi:
Šta ono još uraditi treba.
Možda se ne znam dobro organizirati.
Možda sam nesposobna, lijena,
A možda ipak
Sve ovo danas
Iznijeti ne može
Jedna krhka žena.
I još
Da umjesto ove jadne
Jedne – naplatim bar dvije plaće…
 |
OdgovorProslijedi
|
