Prijatelju ratni, brate moj… godina 30 prošlo… a kao da je jučer bilo… nikad se nije zaboravilo… nebesa su se otvorila a sve ovozemaljsko htjede nas uništiti,  sile topova, haubica, tenkova i borbenih zrakoplova….. svi krenuli  na nenaoružan narod, noći se pretvoriše u dane, a dani u crnu smrt.

Vjera u Boga i život nakon života je izvor snage snažnije od  ispraznosti  tenkova i haubica…  koji kada se “izbljuju”  brzo uginu.

Danima i  noćima slivala se krv branitelja….. goloruki i ne vješti momci i djevojke…. hrabro srce je njihovo oružje kojem goriva ne može nestati. izdržali smo do kraja i svladali “neman” bez ljudskosti i morala, iznenađeni, hroptali su do uginuća, preživjeli svjedoče i ne zaboravljaju, to se ne zaboravlja, naprotiv vječno živi u srcu….. putniče, zastani, pomoli se u sebi i šuti, samo šuti, nastavi put u tišini, ne budi zaspale junake, slava im, ne pitajte nas nikada gdje smo bili…. bili smo u paklu

Nepoznati Autor