Postoje trenuci kada život ne pita jeste li spremni.
Ne bira trenutak.
Ne traži dopuštenje.
Ne zanima ga koliko ste već umorni ili koliko još možete nositi.
Dogode se gubici.
Razočaranja. Bolest.
Izdaja. Promjene koje nikada ne bismo sami odabrali.
I upravo tu leži jedna od najvećih iluzija života, a to je da ćemo biti mirni tek kada okolnosti postanu savršene.
Neće.
Uvijek će postojati nešto što ne možemo kontrolirati.
Ali postoji nešto što nam nitko ne može oduzeti – način na koji ćemo odgovoriti na ono što nam se događa.
Hoćemo li ostati zarobljeni u pitanju:
“Zašto baš ja?”
ili ćemo jednog dana skupiti hrabrost pitati:
“Što me ovo pokušava naučiti?”
To pitanje ne briše bol.
Ne umanjuje težinu iskustva.
Ali mijenja smjer.
Jer ista životna okolnost nekoga slomi, a nekoga probudi.
Ne zato što je imao lakši život, nego zato što je odlučio da njegova bol neće biti kraj priče.
Činjenica je da ne možemo birati sve što će nam život donijeti, ali možemo birati hoćemo li dopustiti da nas ono učini gorčima ili mudrijima.
Zatvorenijima ili suosjećajnijima.
Žrtvama ili ljudima koji će iz svoje boli stvoriti snagu.
Na kraju, naš život neće odrediti ono što nam se dogodilo.
Odredit će ga ono što smo odlučili učiniti s onim što nam se dogodilo.
I vjerujem da upravo u tome leži najveća sloboda koju čovjek može pronaći.
Za kraj, zastanite na trenutak i zapitajte se: postoji li nešto u Vašem životu što još uvijek doživljavate kao kaznu, a možda je zapravo poziv na rast i slobodu?
.
.
#Sankara #KrozSebeDoSebe #Sloboda #LetMeShowYouTheWay #PetraBrzovic
