Prozorčići na zvijezdama
Gledajući prema nebu,
zvijezde imaju prozorčić,
za nebesku potrebu,
dušica baci sjajni jastučić.
U to vrijeme može se uočiti,
duša pisarčića,
oči će se usredotočiti,
traži se nekoliko vrčića i fenjerčića.
Sve to prije nego
se trepavice spuste na obraz,
i zamišljam kako se nebo proteglo,
kakvi su okviri zvjezdica i prolaz.
Odozgo gledaju spokojne duše,
od do čistoća prolazi nebesima,
svjetlo vječno ih dotaknuše,
svjedoci smo Božjim čudima.
Na nebu se uvijek nešto događa,
a na zemlji izviđa,
ali nema kad se ne nagađa,
zato se ljubav slađa rađa.
Nebo s bezbroj prozorčića,
ljudi gledaju odozdo, duše odozgo,
po nebu se učini bezbroj koračića,
ispisati se moraš Božja knjigo.
Uzdignimo ruke i zahvalimo,
osobno On na nas je dobro stavio,
želim da se veselimo i šalimo,
svako dobro nam je pribavio.
O zvijezde, o zvjezdica,
ma koliko vas to ima,
nebeske ste asistentice,
radite na noćnim ljudskim adrenalinima.
Prozorčići zvjezdanog oblika,
osiguravaju božanski sjaj,
ljepolika li nebeskog krajolika,
blagoslovljen i pružen svima noćni doživljaj.
Autor: Vesna Vrandečić
02.11.2019.
