Šta se to krije iza bljeska munje
dok posmatramo Trebišnjicu
i valova njenih čarobni dah?
To varnica pri susretu očiju naših
opekla je dlanove moje,
prolila dugu u dolinu oleandera
pa misli naše nemaju vazduha,
zaplele se riječi u ćutanju,
a suncu zastao zrak.
Rodismo se u jecaju stihova
plesom dodira naših duša,
razmještasmo sanjiva brda.
Ugušenim krikom
zaključasmo zabranjene emocije,
umrijesmo u dolini ruzmarina.
Od ljubavnog okeana
osta samo posveta
na potonulom oblutku
Zdravka Babic
