Na današnji dan, 25. lipnja 1993. godine, iz svoga je stana u Zenici odveden ugledni Zenički oftalmolog, liječnik Veljko Sladojević. Čovjek čiji je jedini grijeh bio to što je ostao u svome gradu kako bi liječio svoje sugrađane, odveden je s kućnoga praga u ralje bezumlja i mučkoga ubojstva. Odveli su ga pripadnici tzv. Armije BiH, u sudejstvovanju s mudžahedinskim postrojbama koje su u to vrijeme sijale strah i smrt po Središnjoj Bosni.
Obitelj i prijatelji godinama su bezuspješno tragali za bilo kakvom obaviješću o njegovoj sudbini, nailazeći na zid šutnje, laži i sustavnoga prikrivanja zločina.
Istina je bila jeziva. Tek 2010. godine, na lokalitetu Kozice kod sela Mehurići (općina Travnik) – na području koje je bilo glavno uporište stranih islamskih ratnika – ekshumirani su njegovi posmrtni ostatci. Identifikaciju u prosekturi groblja Prahulje u Novoj Biloj izvršili su njegova supruga Kaća i brat Branislav. Tragovi na tijelu liječnika Sladojevića svjedočili su o zvjerskom mučenju i smaknuću: na odjeći su bile vidljive tri rane od hitaca iz vatrenog oružja, dok su na lubanji pronađena teška tjelesna oštećenja i prijelom obiju sljepoočnih kostiju.
Ono što ovaj zločin čini još gnusnijim jest činjenica da je država znala. Istagom je kasnije utvrđeno da je tijelo liječnika pronađeno svega nekoliko dana nakon nestanka – već 2. srpnja 1993. godine. Policija tadašnje Republike BiH izišla je na teren, sastavila službeni zapisnik i, pod izgovorom da žrtva nema dokumenata, ponovno zakopala tijelo u neobilježenu grobnicu.
Bila je to svjesna i namjerna odluka da se tragovi zločina sakriju, a obitelj osudi na sedamnaest godina agonije, neznanja i lažne nade. Zbog ovoga monstruoznog prikrivanja, brat ubijenog liječnika podnio je tužbu protiv MUP-a Federacije BiH.
Liječnik Veljko Sladojević konačno je našao smiraj 30. listopada 2010. godine, kada je pokopan na gradskom groblju Crkvice u svojoj Zenici.
Ovaj je tekst podsjetnik i oštra osuda. Osuda onih koji su u ime “časne” borbe odvodili i mučili civilne liječnike, onih koji su uvezli radikalne fanatike da siju smrt, te onih u institucijama koji su desetljećima skrivali istinu. Zenica je izgubila vrhunskog stručnjaka i humanista, a pravda je ostala trajno osakaćena pred zidom institucionalne amnezije.
Neka je vječni spomen liječniku Veljku Sladojeviću. Tvoje ime i tvoja žrtva ostaju vječna opomena na mrak koji je progutao ljudskost, ali i vječna osuda tvojim dželatima i njihovim zaštitnicima.
