Koliko je samo ispričanih, neispričanih, teških, bolnih, ljubavnih priča u čovjekovom životu. Kada sve zbrojimo i oduzmemo cijeli život spakujemo u jednu kutiju od cipela i to broja 36. Zatim pokrijemo sve dekicom da se ne ohladi. Onako pričamo vrtimo sve u krug, lažno se veselimo, lažno ljubimo, lažno volimo! Rijetko se pita čovjek čemu, čemu tolika priča, tolike riječke koje ostavljaju bolne i gorke uspomene! Kiše i oluje dođu i prođu, kažu izbriše vrijeme sve. Lako je reći! Vrijeme teče ono ide, ide, leti i na kraju se nađeš između dva zida stjerani u neki pogrešan bezizlazni kut. Pita li se tko kakve rane ostaju na srcu? Mogu li zacijeliti? Teško! Prođu godine, raznim terapijama i doktorima okruženi, lijeka nema. Gdje ta sreća, jer kako se kaže za sve ima lijek! Grube riječi, ispričane priče ili neke koje se nisu imale prilikom prosuti ostaju trajne rane! Kažu oprosti, radi na sebi! Da većina ljudi radi na sebi oprašta, ali rane ostaju doživotno da krvare! Najviše krvare od onih koje smo voljeli, kojima smo vjerovali. Da vrijeme liječi, tako govori čovjek! Po sebi znamo najbolje! Naravno ako nismo postali zvijeri! Mašala, Bože zdravlja ma proći će! Živi i uživaj, ma prevari i ti njega uzvrati jače. Pitamo li se kada smo prevarili i oživljavamo se na drugome koga izvlačimo u tu bol. Obično nedužne ljude. Nudimo im prazninu, pretstavljajući se lani! Sebično je to! Tako nam malo za sreću treba, a tako je teško reći oprosti, hvala ti, neću više! Sreća nije skupa, ogroman je užitak! Mnogi će reći kako je sreća strast koju ne mogu priuštiti svi. Sreća se ne kupuje novcem nju stvarao, krojimo po svojim emocijama, kroz sreću postajemo frizeri, krojači, zidari, klesari, tesari, armirači, …. Strast je samo obmana koja te odvodi u propast. Može li se ljubav kupiti? Prepoznajemo li ljubav, možda je i doživljavamo kroz novac? Čovjekov život je tako kratak, a projuri za čas ako u njemu ne uživamo.
Tako jeftino iu istoj mjeri tako skupo je priuštiti sebi odmor, šetajući se s najdražima u prirodi, smijati se, voljeti, birati riječi i ne vrijeđati druge. Lijepo je hodati i upoznavati druge kulture svi mi koji smo u mogućnosti idemo, putujemo .,.. Koliko nas samo uživa u tom putovanju. Koliko nas na dnevnoj razini nekom uputi lijepu riječ, ili kaže volim te svim srcem, udijeli kompliment? Koliko se nas spremno boriti za ljubav, za ljubav neke osobe? Koliko je samo ljubavi propalo samo za to što ne želimo pokušati, zbog svoga ega? Koliko nas samo divi tuđim sposobnostima, tuđoj ljepoti bez zlobe? Koliko nas ima bjelinu srca? Koliko nas je spremno zaplakati pred drugima, jer muškarci obično ne plaču, oni su hladne stijene? Zar čovjek može biti hladna stijena, pa i životinje plače? Dajemo li nesebičnu ljubav, većinom primimo šamare! Ako dijelimo ljubav voleći druge zauzvrat dobijemo rane! Zašto? Zašto smo takvi ljudi? U što smo se pretvorili? Možda u zvijeri u liku čovjeka. Koliko je važno pojedincima, da se ne bude okrutan, zvijerima, da čovjeku koji se raduje listu koji pada na zemlju ili cvjetići u zelenoj travi, polome snove? Iživljavati se na njegovoj boli? Je li to smisao života i sreće? Koliko nam je samo svojom upornošću i tvrdoglavošću vratilo čovjeka u život? Pokušali ste spriječiti u nekim lošim zamislima? Vjerujem kako je bilo istih, ali ne puno! Obično se za takve kaže, pusti budalu živi u bajci miješa se u tuđi život? Život je surov i treba plivati! Život se ne sanja već se ratuje! Ako ti metak ne ispališ pogodit će tebe! Znamo li uopće što je život? Znamo li uopće što su rane? Danas sam doživjela svoju sreću i uživala uz gutljaje kave prepune okusa. Sjediti na maloj sjednici umotan u pokrivač na nekoj vanjskoj temperaturi od 12-13 stupnjeva. Sretna sam jer sam si ugodila i ugrijala srce. Neopterećeno bez uljepšavanja, šminkanja i popratnih ženskih gluposti. Prisjećala sam se topline ljudi s kojima sam plakala, radovala se, smijala se, uživala. Sjetiti se starih priča, ljudi koji su me voljeli, ai onih koji su se pretvarali da jesu. Svjesni smo kako jedni ljudi liječe, a od drugih krvarimo! Stavim ruku ispod brade i kažem sebi vrijedilo je i uspjela sam, sretna sam jer znam da volim, živim u svjetlu punom nade tražeći toplotu srca nudeći ju. Naravno i život tu toplotu stavi na put i biva uzvraćena. Uistinu čovjek kada upozna sebe ima svoje ciljeve, nosi bjelinu srca je sretan čovjek! Zato pleši svoj život, maštaju, živi u bajci načinjenoj s puno ljubavi i topline! Život je kratak da bi bio pun rana…..
