DIDOVA STINA
Ostavijo je did
unucima i praunucima…
I kuću i vrta i stinu
Da ji čuvamo i pazimo
Klesa je stinu i kuću ziđa
Zvizdan je peka, ali, did nije čeka
I vrta je suvozidom obiša
Suvu i škrtu crljenicu
Motikon godinan kopa
Znojijo se priget zemlji
Težačke ruke trpile su žuljeve
Žalile se na muku i umor nisu
Ostala je kuća, ugasilo se ognjišće
Pisma se odavno u njoj nije čula
Ostala stina i vrta razgrađena klanca
Dida više nema
Ni pisme, ni smija
Sve splela drača
Ko stražar kuću i vrta čuva
Dica razbacana po svitu
A rodila trišnja stara, doziva ji
Čatrnja još čuva vodu
Za dicu ako se vrate
Pojata već davno zaboravila
Kako izgleda stado
A didova stina još uvik
Uspravno stoji, godine broji
I strpljivo čeka, čeka, čeka…
Ni svjesni ponekad nismo
Kako nas nimim pogledom
Naše ditinjstvo gleda
Ali didova stina iz sićanja i srca
Iščupati se, ni u kom slučaju neda.
Miljenka Koštro
