U istoriji Srpske knjizevnosti nemamo mnogo takozvanih ukletih ili prokletih pjesnika.
Medjutim savremeni pjesnici zbog svojih pjesnickih slabosti unaprijed svrstaju sebe u podzemne knjizevne tokove jer za projeciranje kulta svoje licnosti izaberu neke trenutno popularne licnosti i pisu im posvete…pjesme …i cijele knjige.
Tipicna srpska sklonost ka “ocevima nacije” i herojima srca izrodila je cijelu udvornicko sljepacku plejadu pjesnika koji stihoklepacki klicu juce Titu danas Karadjordju …juce Djindjicu danas Putinu …Isti ljudi iste pjesme samo idole radja svaki novi dan.
Na zalost i neki koji leze u zatvorima …dobijaju pjesme i cijele knjige.
I takve pjesme su hrana ogromnog broja nepismene citalacke publike …i veliki knjizevni otpad koga ce se tesko osloboditi nasljednici .
Pitam se samo sta rade izdavaci…gdje cenzura…ko pise recenzije ?
