Kakvo je vrijeme
tu gdje me nije
sjeta,
ravnodušnost,
kiša,
sunce,
ljubav,
mržnja.
Kakvo je vrijeme
pod utiskom izgubljenosti.
Ima li me uopšte
u njemu?
Čitam ja stihove
i tvoje i tvojih prijatelja
kako si zbog mene
dovoljno u tami.
Pa,izađi napolje
neka te svaka svjetlost,
zbog mene još jače boli,
neka te kao vampira
konačno uništi.
Pretpostavka da je Bog
svugdje oko nas
da određuje nam Raj ili Pakao.
Mene se te gluposti
apsolutno nimalo ne dotiču.
Ja znam tačno tko sam!