Home Ostalo ” Bravo Ivane Baćak” Tako se vodi Kampanja” Znanjem i Radom”bpz.ba(14)

” Bravo Ivane Baćak” Tako se vodi Kampanja” Znanjem i Radom”bpz.ba(14)

174
0
SHARE

[HVALA – OPROSTITE – MOLIM]
Poštovani i dragi, virtualni i stvaRni prijatelji, draga rodbino i poznanici, želim već danas, dok se “kampanja” ne zahukta, izreći vam TRI riječi koje su me naučile moja pokojna baba Manda i pokojna mama Janja, a koje i mi danas učimo svoju djecu i unuke, doma ili u vrtiću: HVALA, OPROSTITE I MOLIM!!!
HVALA na svakom pozivu i poruci koje ste mi ovih dana uputili u znak ohrabrenja i potpore za put kojim sam krenuo, potaknut upravo sugestijama nekih od vas.Hvala mojim susjedima iz rodne Letke, onima koji ostadoše čuvati naša ognjišta i svima koje je život odnio dalje, preko RH, EU sve do Amerike i Australije. Hvala školskim kolegicama i kolegama koji me iznenadiše svojim pozivima: od osnovne škole, pa gimanzijalcima na čelu s našim razrednikom Ivanom Kutlešom, i svima s kojima sam dijelio radost studentskih dana, od bogoslovije u Sarajevu, filozofije kod otaca Isusovaca na Jordanovcu, teologije u Splitu, sa studija novinarstva u Zagrebu, pa do mojih sadašnjih kolega s posla. Neki ste me svojim pozivom, usitinu, do suza, dirnuli. Hvala vam.
OPROSTITE što nam je trebao ovakav povod za obnovu prijateljstva jer nas je život “raznio” po svijetu, pomalo udaljio ali neka tajna veza je očito opstala, svemu usprkos. Oprostite što sam vas ponekad svojim javnim djelovanjem, pisanjem ili nastupom, opredjeljenjem uz ovu ili onu stranu, možda i razočarao. Prije svih, dužnost mi je i na ovaj način, javno zamoliti oprost od svojih najbližih: supruge Marine, djece Josipa i njegove Franciske, Ana Marije i njezinog Ivana, Božene i njezinog Zdenka, Andreje i Mihaele Ivane, koje tek zadnjih desetak godina bolje upoznajem. Od Domovinskog rata do 2006. godine su me, silom (ne)prilika, viđali samo vikendom.
MOLIM i njih i sve vas razumijevanje i za ovu moju životnu odluku kojom na neki način želim zaokružiti svoj politički angažman, ispričati svoju i našu priču. Cijenim i sve druge prijatelje i poznanike koji su se odvažili za kandidaturu na drugim listama u XI izbornoj jedinici: od svih prijateljica i prijatelja s liste Mosta (Slavena Raguža, Tvrtka Milovića, Brešića i ostalih) i poglavito s  liste nezavisnog kandidata, generala Željka Glasnovića ( Ina Vukic, Tom Sunic i svih drugih). Dužan sam odgovoriti onima koji misle da mogu biti veći prijatelji i poštovatelji našega generala, da ćemo nas dva, kao i uvijek do sada u životu, sjesti i razgovarati i prije i nakon “utakmice” Kao što sam mu neizmjerno zahvalan što je prije 28 godina odlučio svoje bogato vojničko iskustvo staviti na raspolaganje nama Duvnjacima i svim Hrvatima Herceg-Bosne, tako mu zahvaljujem i za ustrajni, uistinu nesebični politički angažman zadnja dva mandata u Hrvatskom Državnom Saboru i općenito u javnom djelovanju. Spreman sam zbog toga, ako on tako kaže, javno pozvati sve Duvnjake da mu ponovno iskažu svoje povjerenje, ali se nadam da ćete razumjeti i moju potrebu da iznesem vlastito viđenje mogućeg rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH i potrebe za obnovom dijelom porušenih mostova s izvandomovinskom Hrvatskom. S jednakim žarom kojim sam u ratnom vremenu povezivao branitelje s prve crte obrane s Duvnjacima i Hrvatima u RH i po cijelom svijetu, uspostavljajući (s braćom Tokić, pokojnim Filipom Andrićem, generalima Filipovićem, Tolom i Šiljegom, s našim dragim profesorima Krajinom, Kelavom, Topićem, Zrnom itd, s braćom Dilber, pokojnim Ivanom Stanićem, Mladinom, Anđom Ćosić, Tolićima, Čičkom, s pokojnim brigadirom Tonijem Baćkom i brojnim drugima) tadašnje Tomislavgradske ratne novine TRN i hrvatsku radio postaju Tomislavgrad, uvijek u dogovoru i s generalom Glasnovićem, s Markom Stipićem, Ivanom Stanićem Švabom, Boškom Papićem, Barišom Leticom, Ilijom Malekinom i s pokojnim Ićolom Mamićem. Kao što smo zajedno obilazili ranjene, tješili ožalošćene i ohrabrivali prijatelje s prve bojišnice, tako smo zajedno i obilazili Duvnjake u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj (a neki od spomenutih su obišli i Hrvate Kande i Australije). Tako je vrijeme i sada, ponovno, skupiti glave i zajednički započeti HOD KA KONAČNOJ SLOBODI!P.S. Podsjetit ću, radi naše djece i unuka, da je i prvi predsjednik RH, pokojni Franjo Tuđman, neizmjerno vjerovao Duvnjacima, kojima se okružio od samih početaka organiziranja hrvatskog pokreta (kako u RH: dr. Marija Brajko Brnčić, P. Jurič, pokojni P. Madunić, M. Kovačević, J. Ivančić, kasnije braća Baković, braća Kolak, Kapulica itd.; tako i u BiH: dr J. Perić, Mijo Tokić i pokojni Mijo Jolić, pokojni doktori Bagarić i Šarac i drugi). Toliko nam je vjerovao da je i čuvanje vlastitog života provjerio ponosnim “sinovima ječma i pastorcima pšenice” najprije tadašnjim golobradim mladićima, danas umirovljenom generalu Mili Ćuku Ramcu, kasnije i Duvnjaku generalu Miljenku Filipoviću i njegovim hrabrim i odanim “pretorijancima”). Okupimo se još jedanput, i nakon kampanje, ZAGRLIMO SE PRED SVIMA, NEKA VIDE DA NAS IMA!!!Bog vas sve blagoslovio!