Home Kultura Katarina Zovko Ištuk: Tko je Mostarka koja nas oduševljava svojim pjesmama?

Katarina Zovko Ištuk: Tko je Mostarka koja nas oduševljava svojim pjesmama?

1201
0
SHARE

U posljednje vrijeme, na mnogim portalima, možemo pročitati jako lijepe pjesme u potpisu Katarina Zovko Ištuk.

Na upite mnogih čitatelja da znaju da su pjesme prelijepe al ne znamo tko je ta Katarina Zovko Ištuk. Mi smo već jednom pravili intervju s Katarinom, ali smo se ponovo potrudili kontaktirati je.

Katarina Zovko Ištuk je mostarska pjesnikinja i slikarica, kojoj je pored obitelji velika ljubav poezija. Jako skromna i poprilično škrta na riječima, kada mora pričati o sebi, ali za poeziju je uvijek spremna na razgovor, pa nam je ispričala, da pisanje poezije seže iz mladih tinejdžerskih dana kada dolaze prva zaljubljivanja i naravno to su bile isključivo ljubavne pjesme. No s vremenom su se njezini pjesnički pogledi širili i u drugim pravcima, pa je počela pisati pjesme pejzažnog, duhovnog, domoljubnog i povijesnog karaktera.

Katarina je izdala i jednu zbirku pjesama, pod nazivom Kako Lijepo Istina Stoji, i trenutno su u pripremi još dvije zbirke pjesama. Pitamo je kako je prihvaćena prva zbirka s ponosom nam je odgovorila da je preponosna na svoju prvu zbirku koja se prodala u čak sedamnaest zemalja diljem svijeta.

Na kraju smo zahvalili Mostarskoj pjesnikinji Katarini Zovko Ištuk, za poklonjeno nam vrijeme, poželjeli joj mnogo uspjeha u daljnjem radu i pisanju i da njezine nove zbirke čim prije ugledaju svijetlo dana i da nas ova skromna Mostarka i dalje oduševljava svojim stihovima.

HERCEGOVINA.info

Pošto se radi o posebnoj “Kraljici” njene pjesme će je najbolje prestaviti mmportal.net

Katarina Zovko Ištuk: Povratak

Katarina Zovko Ištuk obradovala nas je s novom pjesmom koja nosi naziv Povratak.

POVRATAKOstala je moja kuća, iako je mnogo stara,
hoću poći svome kraju, moram nazad do Mostara,
zašto tužit svoju tugu, zašto čitat knjigu drugu,
ostale su knjige moje, u kući mi još postoje.

Neka svemu dođe kraj, vraćam se u zavičaj,
iako je živjet teže, za sebe me Mostar veže,
neću više suze liti, gdje se rodi, tu ću biti,
gdje se rodi, tu ću biti, hoću tamo ostariti.

Gdje se živi život kruti i gdje sikće poskok ljuti,
gdje u stijeni loza zrije, gdje je sunce najtoplije,
gdje su smokve sada zrele i ljudi se svi vesele,
gdje Neretva bistra teče, gdje čarobno svako veče.

I još toga mnogo ima, što se nudi nama svima,
zašto ovo ostaviti, negdje drugdje gnijezdo sviti,
kada gnijezdo već postoji, vratimo se mili moji,
vratimo se domu svome i ognjištu rođenome.

Tuđina je ova teška, gdje otiđo, bješe greška,
grešku želim ispraviti, na ognjištu opet biti,
u svijetu sam ja bez snova, kao kuća bez
svog krova,
hoću svoju sreću staru, da ja živim u Mostaru.

KATARINA ZOVKO – IŠTUK
MOSTAR 24. 08. 2015.

Katarina Zovko Ištuk: Tvoje slike

Katarina Zovko Ištuk napisala je novu pjesmu koja se zove Tvoje slike.

TVOJE SLIKENije nam bila suđena ljubav,
iako mi smo željeli i htjeli,
da skrivamo sve to, od drugih ljudi,
il nismo znali, il nismo smjeli.

Još uvijek gledam tvoje slike,
svakoga dana njima se divim,
kad nisam mogla imati tebe,
uz njih ja dišem, uz njih ja živim.

Ljubav se naša gubi u magli,
od svega osta, tvoga srca trag
i to mi nitko uzeti neće,
još uvijek volim, još uvijek si mi drag.

Možda će doći neko bolje vrijeme,
možda će svanuti neko ljepše sutra,
možda ću ipak u zagrljaju tvome,
zaljubljeno sretna, čekat nova jutra.

Ostale su sada samo slike tvoje,
od tvoga srca, ostao je trag,
ostale su riječi zaljubljene žene,
da te mnogo voli i da si joj drag.

Katarina Zovko Ištuk
02. 12. 2017.

Katarina Zovko Ištuk: Majka

Katarina Zovko Ištuk ima novu pjesmu koja se zove Majka.

MAJKAKao gnijezdo što je lasta svila,
moja mati dom nam sagradila,
majčina je ljubav, k’o najljepša bajka,
zato želim pokazati, kol’ko vrijedi majka.

Težak život ona je imala, jer je otac mor’o poći,
radio je u tuđini i po danu i po noći.
Govorio on je majci, neka djeca sve imaju,
da ih mnogo voli ćaća, pričaj djeci, to nek’ znaju.

Bila nam je od davnina, kao oba roditelja,
da budemo dobri ljudi, majčina je bila želja.
Nikad nije dozvolila, krivim putom da se krene,
budnim okom pratila nas, iz prikrajka nje’ne sjene.

Godine su mnoge prošle, nastavi se lijepa bajka,
ja sam djecu izrodila, postala sam i ja majka..
Zadaću sam prepisala, od najdraže meni žene,
da me uvijek sjeti na nju, da me vežu uspomene.

Vječno živi draga majko, budi uvijek tu uz mene,
nek’ me prati nježni pogled, nek ti lice ne uvene.
nek’ me grije tvoja ljubav, nek’ me osmijeh tvoj veseli,
to su majko moje želje, to ti moje srce želi.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 25. 06. 2017